Jeruzalmske žene

Autor: S. Kata Ostojić

Subota, 20. ožujka 2010.

Sv. nm Luka zapisano svjedočanstvo ostavi “ Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom plačite i djecom svojom”. Svaki čovjek na svojem životnom putu ima one koji ga podrškom i riječju koja ohrabruje prate. Tako i Isus. Na putu prema Kalvariji gdje ima bit raspet uz progonitelje su prijatelji, majka, žene… toliki koji su slušali Njegov govor koji je oslobađao i preobražavao.

Isus, Čovjek i Bog, želi kroz nošenje križa ponijeti i svaki naš životni strah, umor, nemoć… Vidno umoran, pritisnut bolima ide prema kalvariji, mjestu gdje ćemo svi biti oslobođeni i spašeni.

Na putu susreće žene, uplakane i uplašene. Žene, majke, prijateljice, uvijek su uz nas u boli i patnji kao i u radosnim trenucima. Znao je to Isus. On je onaj kojemu je žena kosom obrisala noge. Ali tog popodneva želio je dostojanstveno nositi križ ljudskih boli, strahova, promašenih životnih putova i obratio im se riječima koje od njega nisu mogle očekivati... NE PLAČITE NADA MNOM, NEGO NAD SOBOM PLAČITE I DJECOM SVOJOM. Znao je Isus što je to zbog čega treba plakati, i on je plakao. On koji ne treba naše sažaljenje ni naše suze kroz riječi ženama kao da želi ostavit poticaj da suze ne mogu opravdati postupke koji su bolna istina. Žene spoznajući istinu vlastitog hoda sebe i djece svoje zagledane za njim nastoje promijeniti vlastiti put i životni cilj.